Dnevnik djevojke bez imena.

Sve što ne izgovorim.



07.06.2017.

Olakšaj, a ne Otežaj. Bože uzvrati sa dobrim. Amin.

Počinje težak dio mog života.
Borba za sebe, za svoju budućnost.
Ne znam kako će završiti,  ne znam da li ću imati porodicu kraj sebe..Ne znam da li ću imati ljubav svog života kraj sebe..Ne znam šta će biti..Samo želim da sve bude dobro sa svima..A valjda je to nemoguće.
Ovo je vjerovatno i zadnje javljanje..
Zadnji trag prije oluje..da imam nekad pročitati.
Ne želim da biram strane, želim da sve bude sa svima okej.
Bože, molim Te.. Samo se u Tebe uzdam.

06.05.2017.

neki čudan dan.

Razmišljam..
Bili smo djeca, nezreli..Nismo znali čuvati.
Odrasli smo, u ove 3 godine i postali zreliji.. I znamo čuvati.
Ali ne daju. I mi se ne damo.
I nećemo se dati, jer on je uvijek bio neko moj, uvijek je to bilo to sa njim. I ne želim nikog.
I ko bi rekao.. da će nakon svega izaći ovako.
Borićemo se, volimo se..Šta nam ko može?

Eh Meša..

14.04.2017.

life xd

Kad sam došla studirati..bila sam sama. Baš sama, sa hrpom stranih ljudi kojima ne vjerujem.
Uklopim se sa 2 cure, naizgled lijepe. Družile smo se jednu cijelu godinu, a u drugoj godini smo se malo "proširile".
Sad sam treća godina, izbjegavam obje.
Jednu, jer sam skontala da me sve vrijeme prcala i zajebavala, a ja samo vjerovala jer bila mi je kao sestra. Neću pisati o tome kakav je ko, nego eto, shvatila sam da takvu osobu ne želim imati kraj sebe. I piše mi za kafu, ja standardno ako budem imala tajm, pisaću ti. I svjesna sam ja tog što odbijam nju tako, ali zašto se osjećam loše? Pored svega? I don't get it.
Za drugu..otkačena sam ja i kontam, dets lajf bro.
Imam svoj mali svijet i oko njega kineZki zid.

Bjež' ba.

09.04.2017.

.

Harisa sebi ne opraštam.

02.04.2017.

Nedjelja.

Zaista kad kažem da ih mrzim, mrzim ih. Bezovljne, nikakve. Još najveća doza pmsa i depresije koja ide uz to. Žao mi je ljudi oko mene. Žao mi mene same. Psiha me pojede, sve me sustigne ovako jednom u mjesecu. Od djetinjstva i prvih ranih sjećanja do dana današnjeg, do minute u kojoj sada dišem, živim, umirem u sebi.
Gušim se u svemu. A želim disati. Kad gledaš realno, sretna sam.
A ako me pitaš u ovom trenutku, nisam. Tužna sam. Razloga milion. Nikad napisano, nikad rečeno. I neću ni sad pisati, nego ću se gušiti i dalje.

Da li odraditi nešto što želim, što će me dijelom osloboditi, a da sa tim povrijedim drugu osobu? Da li da opet budem sebična i egoist?


Vetar odneće sve u noć..

15.03.2017.

Voli il' zaboravi.

Da li vam je ikad došlo da plačete? Nije došlo odjednom, imate 1000 razloga za to..Ali svih 1000 razloga potisnete..i izađe onaj jedan 1001. "Novi."
Sve me polagano guši, a Muhammed a.s. je rekao "Ako ti nešto dušu tišti, napusti to." Ako napustim, vučem još osoba za sobom.
Opet osjećaj zbunjenosti i izgubljenosti u ovom svijetu.
Volim ga, to znam. I ovo što pišem, ne želim da ga povrijedi..
Ovo je trenutno moja stanje, kad bih otišla od svih i bila sama.
Želim ljubav, imam ljubav. Bježim od ljubavi.
Stiže me sve, stižu me nečije riječi, "osvetit' će ti se život".
Da, i to sam doživjela. I da, zaslužila sam.
I kakva sam ja onda osoba?
U zadnje vrijeme često pomislim na Aldina, ne znam zašto.
Pokrenuo se, drago mi je. Sretna sam zbog njega. Fakat jesam.
I voljela bih popričati sa njim, izvinuti se po ko zna koji put zbog svega, samo da znam da mi je oprostio. Jer, od 1000 stvari, on je očito ova 1001.
Voljela bih pričati sa njim o životu, onako kao prije. Voljela bih ga pitati šta sve ima kod njega, kako su njegovi, kako posao..Jel' mu lijepo, jel' umoran, jel' ide u teretanu, da li je zaista prestao pušiti..
Voljela bih da mi se nasmije, da znam da mi je na neki način oprošteno..
A da se ne moram sakrivati kad ga vidim, iako bih rekla ćao.. Ali nemam duše, jer imam osjećaj da samo pogoršavam stanje.

A muči me i to. To što sam nekog napravila tužnim više nego ikada u životu. Baš ja. I baš divno. Ja sa tim ne mogu živjeti, znam da je život surov i ovakav i onakav, ali ne mogu podnijeti da sam nekog ja razočarala i sjebala, najviše u nečijem životu.

I mučim se, jer..gdje da dođem i javim mu se..
A da kažem momku 'hej, ja moram pričati sa bivšim..' ne dolazi u obzir.

I eto.. ništa.
Negdje sam morala očistiti misli..

Treba mi zimski san.
Da opet sve prespavam.

21.02.2017.

Kako neki ljudi ne znaju cijeniti trud. Gledaju sebe, sebi su priorotet i zele da svima drugima budu to isto. Sabura

19.02.2017.

Meh..

Izmedju nas nikad vise nije bilo ljubavi, postovanja i svega lijepog. Oboje se trudimo max. Da nam uspije i ide nam hvala Allahu. Onda, zivot nam posalje jedan test,mogucnost da smo rodjaci. Zaista me ne zanima narod, obicaji, zanima me samo po Islamu kako je. Ako je kod Allaha dz.s. dozvoljeno, borim se. Ako nije, odustajem i ja. Kur'an i nauka se podudaraju, i sad odjednom svi ti veliki vjernici ne vjeruju u Boziju knjigu, samo jer im ne pase. To je prvi problem sa kojim se suocavam. Drugi je onaj sto moji roditelji smatraju da sam jos mala i da ne treba da imam ikoga. A ako kazem, eto jos jedne zivotne borbe. Spremna sam na sve. Imam njega, nista mi vise ne treba.

13.02.2017.

Zar je tako naivno pomisliti da ti svi zele srecu?

Zelim detoksikaciju od zlih ljudi. Od ljudi koji drugima zele lose stvari umjesto srece. Imam jednu najbolju prijateljicu, njoj pricam sve. Doslovno sve, od porodicnih problema do ljubavnih, zdravstvenih. Ona je moja srodna dusa i moja buduca kuma aBd. Pored nje, druzim se aktivno sa jos 3 osobe. Sve te osobe se druze preko mene, ja ih uhrpavam i samim tim jedem govna. Jer se ne moze uhrpati 4-5 osoba. A svaka osoba je ponaosob odlicna i sa svakom imam temu. Svaka ima mane, svaka ima vrline. Sa svakom se trudim maximalno, da budem sto bolja. I skontam, da ne znam da li imam zivce za to sve. Imam njega, nju, Šeku (kojoj se izvinjavam jer sam govno, jer zapostavim bitnu osobu zbog 500nebitnih😰), roditelje i brata. Kakve takve. Imam feel da sam ja ta koja je dvolicna i bezvezna, jer ako sam ja ovoj jednoj najbolja, nije ona meni. Meni je samo jedna. I osjecam se lose. I onda se skontam, skuliraj budalo, nisi nikog povrijedila, volis ih sve na drugaciji nacin i to je okej. Jer na kraju, samo ce par osoba reci hej kako si. Nikog ne zanima tvoj zivot. Svi gledaju sebe. Volim ga.

26.01.2017.

Pviiiiz

Huh. U mukama sam, fakultetskim. Sve ostalo je hvala Bogu dobro. Sutra imam najtezi predmet na cijelom faxu znaci..isla sam na instrukcije, presla sam preko 70 zadataka, i znam da sam pala. Nisam sigurna i znam da ne znam. A razocaracu se u sebe ponajvise, razocarace se drugi u mene. Hem me jebe pms, hem ovo. Vidjela sam Aldina danas. Dosao je sebi nakon mene, preokrenuo sve. Drago mi. Zaista jeste. Lijep je. Dobrica je. Tuzno sto nekad ljubav nije dovoljna. I'm little sad, malo prepadnuta, glava me boli, a moram jos uciti. Boze, mooolim Te, samo 6. Saaamo.

21.01.2017.

Oh life xd

Sa svojom prvom ljubavi sam.. I dalje se cudim zasto, kako i sve, ali prelijepo je😊 A evo cujem da je bivsi nasao posao, ostavio cigare, krenuo gym..a ja ga ostavila eto jer neman fjucra haha kako zivot vrati, ali neka..drago mi je zbog njega, dobrica je i zasluzio je 😊 Ispiti krecu, dva sam rijesila preko kolokvija, 4 ostala. U ponedjeljak najgori predmet sa kojim se mucim previse. God, help me please 🙏

30.12.2016.

the end.

Jutros mi je dan uljepšala moja Šeka, moja duša. Kako puno znači kad te se neko sjeti.. Ovim putem ti hvala još jednom, i za poklon i za pismo.. i za sve. Treba nekad imati živce za mene. ♥ :-)

Ne planiram više pisati, ne znam zašto. Jednostavno, nemam vremena ni ući, ni pročitati sve vas koje sam čitala.. Dobro, u zadnja 2-3 dana sam se sjetila da ovo čudno postoji.

Već sam pisala o ovoj godini, koliko mi je svega donijela, ali i odnijela. Nekako, te odlaske i tjeranja ljudi iz mog života.. preboljela sam. Jedan trn je još tu oko srca i zna bockati, to je onaj trn što me napominje da sam ispala govno jer gledam sebe, a ne druge. Trn koji mi je značio sve.. I dalje se pitam kako nekog koga sam u to vrijeme, a nedavno voljela.. sad ne osjećam ništa. Ne osjećam ni prema kome ništa.

Nekako ću se i ovdje oprostiti od njih dvoje..Nekako, samo njih dvoje su bili u mom životu, ostavili trag i otišli. Jedno samo, drugo otjerano.
Amina.. :) Nismo se čule više od godinu dana valjda. Nismo se svađale nego eto, jedna prepirkica i kraj predivnog prijateljstva. Ponos mi nikad nije dao da se javim, jer je ona meni dolazila samo kad je bila ostavljena od strane momka. To me uništavalo. Želim joj svu srećuu svijeta.. Volim je i dan danas, jer  to je i dalje u imeniku moja Debewa.

Aldin.. :) Divnih, predivnih 5mjeseci. Prošla sam sa njim mnoge stvari, promijenila sam se uz njega, postala "zrelija", bio je moj tračak sunca u tom nekom crnilu. Da.. I taj tračak sam doslovno ugasila sama. Nisam uz njega vidjela svoju budućnost, nisam uz njega vidjela sebe i sve ono o čemu bi ponekad pričali. Vraćao se, hiljadu puta. Trudio se, ja sam uporno odbijala. Jer čemu sve, ako znam da od nas nema ništa? JAKO bitan dio mog života pripada baš njemu. I drago mi je zbog toga. A ujedno, žao mi je zbog svega što sam mu učinila. Voljela bih da me razumije, da me shvati i oprosti. Uradila sam ti ono što sam najmanje željela, da te povrijedim.. Želim mu sretne dane uz osobu koja ga zaslužuje i koju on zaslužuje, a neko divno biće čeka samo njega, u to vjerujem. 16.06.2016. se uvijek pamti. :)

Njih dvoje više nema u mom životu. Kažu da nam Bog šalje ljude u život, sa nekom namjerom, valjda sam shvatila njihov dolazak i odlazak iz mog.

Ovu godinu ću isto pamtiti po upoznavanju svoje starije sestre, koja mi nije sestra po krvi, nego ona je sestra dušom, čime li već. Šeka moja. :)
Toliko dragosti i smijeha je donijela u moj život i nadam se da će uvijek biti tu. Nema veze daljina i sve, zna i znam, da se možemo jedna drugoj javiti u bilo koje vrijeme, bilo kada.
Pamtiću po prvom koncertu, po prvim nekim partijanjima, po stanovanju sa prijateljicama.. Sve je bilo zaista prelijepo.

Našla sam neki odnos sa mamom, pričamo tj. još smo na pokušajima da budemo prijateljice. Teško je otvoriti se ženi nakon svih ovih godina ali eto..
Isto tako i sa bratom, trudimo se.


Za kraj ostavljam njega..
Njega zbog kojeg je ovaj blog i nastao. Mog početka i kraja, moje najveće radosti i najteže preživljene tuge. Na današnji dan, prošle godine, pijana poruka je išla na njegov broj. Ove godine se čujemo i svađamo se jesmo li u vezi il' ne. Vratio se, trudi se..a ja ne posustajem od toga da bježim od veze i svega. Znači mi previše, jer ipak..to je on..Često se sjetim i često mu kažem sve šta sam prošla.. Znam da mu je žao.. I eto, ide kako ide. Ne žurim, opet se upoznajemo. Znamo da je ovo ona zadnja prilika za nas i ako sad ne uspije, neće nikad. Zato se oboje nekako trudimo. I eto, šta bude bude. A nikad ne znamo šta nam život nosi.. Zaista ne znamo.

Volim svoje društvo. Onako prebrzo skrenuh sa njega haha ali eto, da ne zaboravim njih koje ispunjavaju svaki moj dan. Svaku noć. Uz njih mi je lakše disati, uz njih sam opuštena i njih ne dam nikome!
Njih volim iako su često žešće bičež. Al' znam i ja biti, pa ono.. ko ga jebe.

Raspisala sam se pravo, kao ono neću više pisati pa da iskoristim..
Pa eto, nemam više šta.

U SLUČAJU TUGE- PROĆI ĆE.
U SLUČAJU SREĆE- PROĆI ĆE. (Al' se, jebem ga ja, potrudi da potraje!)


Svim blogerima želim lijepe i sretne dane, ispunjene srećom i osmijehom.. Zdravljem, nafakom, parama i svim onim što požele.

28.12.2016.

2015-2016-2017

Ova godina je zaista bila najljepsa, najuzbudljivija. Bilo je svega, i suza i smijeha i ljubavi..apsolutno svega. Sjecam se skoro svakog djelica i svake svakog bitnog dogadjaja. Na kraju 2016te evo, shvatila sam da se osoba moze preboljeti. Shvatila sam da osobe dodju i odu. Da te necemu nauce. Da i kad pomislis da je to ta osoba, da nekad ne mora biti ta. Mastala sam 2godine o ovom sto mi se sad desava. A sad, ne znaci mi nista. Cudni su putevi Boziji. Upoznala sam osobu sa kojom sam naucila mnoge stvari, sa kojom sam odrasla i "prozrela". Osjetila sam na svojoj kozi kako je nekom slomiti srce i biti negativac u prici, osjetila sam i kako je kad te neko voli i kad nekom znacis. Povezala sam se burazom i mamom na nekim novim levelima, dobila te neke prve lijepe pokloncice, dozivjela prvi koncert..bilo je ludo i nezaboravno..i evo, jos malo ide 2017ta. Znam kakva sam, znam sta ocekujem i zelim. I znam vec sad neke svoje poteze. Pored svega, bilo je lijepo. :)

27.12.2016.

Nadala ti se kada si me ostavljao.

Ucim zivjeti, smanjila sam pisanje..a fkt nemam ni vremena. A nista posebno i ne radim, dangubim. Mnogo toga se desilo u zadnje dvije sedmice..mnogo toga se desilo zadnjih mjesea dana. Dvije osobe su rekle da me vole, da mo zele srecu, da se nadaju da cu naci nekog boljeg.. I onda su obojica pokusala povratak. Njega, dusu morala sam zapecatiti, jer bilo kakav daljnji razgovor bi ga dotukao. Obrisao me, ne javlja se, a ja molim Boga da ga be sretnem. Ovaj drugi..prva ljubav..a konj. Kao drugaciji je, to se da malo primjetiti. Samo sto imam osjecaj da je zavrseno sa moje strane. Ovo mozda pms iz mene prica..ali..ne znam.zbunjrna sam, strah me. Zato i necu nista. Cekam..to nesto. Ds skotam sve. Sad bih i to otkantala, ali eto, znam da nikad nismo imali onu pravu priliku, sad je imamo..ne zelim odustati. Fax ide. Jedan kolokvij polozen, ostalo pad. Ionako bitan je u januaru prenos da polozim. Poslije Nove slijedi sou, doslovno kad krenu.. A ja sjedim.. I cekam.. Cekam.. :)

08.12.2016.

Prolazi..

Obaveze..fakultet, vjezbe, skripte, bilansi, konta, seminarski.. Davim se doslovno, ali proci ce i ovo. Ljudi koje najvise trebas, nemas ih. Ljude koji treba da te razumiju i podrzavaju, ne rade to. I sta ces.. Udaljis se, ne osjecas nista.. I pocinjes da ih mrzis.. Tako to pocinje :)

25.11.2016.

25.11.2016.

Voli me. Volim ga. Izgovoreno naglas, gledajući jedno drugo u oči..
I zaista Balaše, sve prave ljubavi su tužne.
Dokazao mi je svaki put svoju ljubav..a ja gledam realnost i razum.

Proći će nas..

22.11.2016.

Funeral.

Ovdje ću da sahranim svoje dvije ljubavi. Da ih pokopam, da ih više nikad ne spomenem. Da ih zaboravim, da im duša u miru bez mene odahne. Da nađu ono što zaslužuju, da budu sretni i zdravi.
Da preživimo.
Oprostite mi, ja sam morala.

I nema više-.
Svemu dođe kraj.

18.11.2016.

Eto..

Osoba zbog koje je i nastao ovaj blog, vratio se. Moja prva ljubav. Svi ti romani, sve te rijeci..sve ono sto sam zeljela prije 2 godine desava se sada. Kada mi ne treba, kada sam ga preboljela. I prekinula sam sve. Zavlaciti sebe, pa njega, I don't need that. I svoju ljubav sam ostavila. Sama sam, po obicaju. Vidjela sam ga danas, zaplakala sam. Fali mi. Zao mi je, valjda ga i volim, samo situacija je sranje pa ne moze se nazad. Svi me kao vole, a ja bjezim. Svi mi kao zele srecu, a ja umirem od tuge. Procitala sam negdje, da je bolje otici do dna pa krenuti ispocetka..nesto idem u tom fazonu. Trebam biti sama, odmoriti od svega. Pa eto, krecem.

14.11.2016.

Sve sto je lijepo, kratko traje. 💔

Majstor sam unistavanja lijepih stvari. Ja sjebem sve sto se sjebati moze. Nisam kold bic, boli i mene sve to, ali ja moram gledati sebe. Zao mi je zbog svega, proveli smo ipal 5 divnih mjeseci..ali bolje i dok je 5 nego da je godina u pitanju. I ne, nije zbog bivseg..zbog mene je. Ovome se ionako sad ne planiram javljati. Zelim da zivim. Kao. Meni je zao sto sam sjebala jednu osobu. Koja to ne zasluzuje. Nista vise. Jebe mi se za mnom. Falices.. I previse. Izvini

10.11.2016.

sve što želim

Imam divnu osobu kraj sebe, trenutno. To ću uvijek moći reći. Za mene je dobar, za ostale- upitno. Nebitno to sve.
Onaj zbog kojeg sam umirala, plakala, odustajala.. On.
Moja prva ljubav..
Javio se. Volio me. Ja sam ta. Nemam snage mnogo pisati, jer ne mogu, previše je.
Voljela sam ga, jebiga, to mi je prva ljubav.. Prvi kojem sam dopustila da mi dotakne usne. PRVI kojem sam vjerovala.
Da nisam u vezi, opet bih dala šansu.
Ovako.. ne mogu. Ne zaslužuje to moja dušica.
Nije mi svejedno.
Ne znam šta da radim.
Trenutno, patim.
Čitam dosad neobjavljene postove, sve i jedan posvećen, njemu jedinom..
Nakon 2 godine, ostvarilo se sve što sam tad željela. SAda u glupo vrijeme.
NIsam pametna.
Želim nestati..

"Ti si dobro znala ko sam ja...
Otkud sad te suze, moja mila?"

Voljela ga jesam. Prošlo je.
Valjda.


Zašto se vrate u pogrešno vrijeme? ZAŠTO?

29.09.2016.

Refresh.

Nisam pisala odavno u ovaj mali dio svog života.
Čudno je to.. Rekla sam da ovaj blog ostaje, onaj što trenutno koristim lako se obriše.
Pošto nemam o čemu da pišem, a imam sutra jedan usmeni..Koji sam onako spremila.. Zašto da vrijeme trošim na učenje, kad mogu pisati na stari dio?

Nakon više od mjesec dana..Dala sam uslov u treću, počela sam trčati iako i dalje jedem k'o konj, ofarbala sam se neki dan u tamno-smeđu varijantu koja mi se bašbaš sviđa..Kupila sam sebi neku kul ruksak. Imam svoje žeMskinje.. I imam svog muškarca, svog čoeka. Svoju dušu. Eh, kako ga volem, još samo da zna 3:')

Zdrava sam.
I.. valjda sam sretna.

Ništa više mi ne treba.

Da još fakultet riješim..


"Pristao sam bit' ću sve što hoće, evo prodajem dušu vragu svome.."

15.08.2016.

Prokleti piplsi

Znaš, ona je u lijepoj vezi već tri i po'- četiri godine, gdje je ubi njegova pretjerana ljubomora, gdje on odlučuje i brani "dekoltirane" majice, gdje glupačo i kako si glupa odzvanja svaki put kad se nađe u situaciji kad ne zna kako da postupi. I onda dođe i sere tebi o tome da ostaviš lika koji te čuva kao princezu. Ljudi su prokleti!

13.08.2016.

boom chicha, BOOM.

Kako smo svi sjebani, na svoj način. Kako svi imaju neke muke. Kako je svima, njihova najteža. Ja želim, da svako pronađe način, da se riješi svoje muke.. Ili da nauči živjeti sa njom. Jer od te dvije opcije, jedna je neizbježna, it's your choice. I niko nikom' ne može pomoći, nego sam sebi. I'll be there for you, but I can only listen you, hug you and look at you.. Nothing else, my friend.

Sve one stvari koje pišem ovdje..A pretežno stvari o mom životu i dešavanjima..O nekim momcima, koji dođu i odu.. Pomislio bi čovjek da ih mijenjam kao čarape, ustvari, samo dvojica su imali moju full attention. Sa jednim nije uspjelo, jer smo isti što se tiče emotion thing i što je on kreten level: neznamusebroja. Sad tek shvatam.
Sa drugim neće uspjeti i ne uspijeva..jer sam belaj ja.
Možda fkt i jesam.
Uvijek sam ja good girl, a sad ispadam bad guy. Ne želim tu činjenicu.
Ja sam sebična, egoista, mislim samo na sebe i briga me za njega.
Prvi put, rečeno mi u lice. Od strane osobe..dok koje mi je stalo.
Boli jebote, i branim se. Jer sve u životu što sam radila i radim, radim da ne budem konj koji misli na sebe. Nisam sebična. Dala bih ti sve, i sredinu palačinke i jaknu iako ti je mala da ti ne bude hladno..Sve. Uporno sam govorila šta će biti, međutim.. nije vjerovao. Sad kad se dešava, ja sam sve to.
On je upravu. Jeste, ovaj put mislim na sebe. Jeste, ne zaslužuje to, ali obavješten je na vrijeme.
Te riječi još odzvanjaju..

Sebična, egoista, mislim samo na sebe i briga me za njega.
Nisam prije bila ovakva.. Ili sam bio samo slijep.

Nešto se  u meni prelomilo.
Nešto što me tjera da me boli briga. Za sve, za ljude općenito.
Moja mama je trenutno u fazi da čeka jako bitne nalaze. Ja ništa ne osjećam. N i š t a . Svejedno mi.
Čovječe, tek ništa ne osjećam kada lomim oboje ovako.

Odzvanja..
Sjedim u njegovoj duksi i pitam se, Bože, što mi ovo radiš?
Jel' ovo neki test? Vidiš da padam. A nikad pasti do kraja.
Let me go. The end.

A nema pojma..
Niko nema pojma.

13.08.2016.

sex on the beach.

Miss you. Ali ovako je bolje.

11.08.2016.

-The sound of silence-

Hello darkness, my old friend..


"Ostaneš u četiri zida.. Ne želiš nikoga i ništa. Samo da ćutiš, sve što želiš je kraj. Pa šta god to značilo. Kako god vaš um do shvatio.

A najgore je kad nisi prijatelj sam sebi, najgore kad su tvoje misli tvoji najveći neprijatelji..Kao da žele da te dokrajče. Ubiju. Pokopaju.

Volim svoju sobu i svoj krevet. I hrpu jastučića. Oni ništa ne čuju, ne vide. Oni ćute, a vidjeli su moju najgoru stranu. Najtužniju i najcrnju.

Plačeš što si kreten prema ljudima koji to ne zaslužuju.
Što ti nije stalo do onih ljudi koji treba da su ti na vrhu liste.
Što želiš da ti je lakše.
Što želiš da sve prođe glatko, a znaš da ne može.

Imam sve, a ništa nemam.

Dobro sam. Sve je.. :)
Sve je super, ne pomjeram se sa mrtve tačke, dok svi čine nešto od svojih života. 

Ja stojim, ukopana na mjestu.
Dobro sam, sve je.. :) "

10.08.2016.

20.

Image and video hosting by TinyPic

08.08.2016.

..!

I ne znam koji klinac je meni..Što sam starija, to sam gluplja. Jer eto, kad sam bila mala, bilo je- nemoj ne valja. I ja nisam htjela. Sada, k'o muha na govno. Ovo su neki znaci pred cvanciku.

Jesi, sviđao si mi se. Jeste, bila sam zaljubljena. I da, sve je bilo iskreno. I da, u početku je kraj bio zbog drugih razloga..Sad je moj izbor. Nisam imala snage reći, rekla sam osnovno. Ono što sam ti davno rekla da će biti. Zgadilo mi se sve. I ti, i tvoj dodir i tvoj poljubac. Zgadila mi se sva ova situacija.
Ne znam otkud i šta, ali eto..
Ustvari znam..Počela sam se osjećati kao osoba koja će doći kad je zovneš. Koja ćete usrećiti i otići. I tako iznova. Od poziva do poziva. Ja to nisam niti želim biti.
Večeras..Kreten nad kretenima sam bila. Kreten je blaga riječ. Budala, idiot, glupača. Zašto sam otišla, zašto sam rekla sebi- jebeš sve, imaj granice al' vidi šta će biti. Mislim da smo počeli biti prijatelji, momak i cura, al' samo na fizičkoj bazi.. Hajd' se sad lepo pogledaj u ogledalo. I ne izvlači se na ona američka sranja yolo jer..jebem ti yolo ako se ja osjećam trenutno kao najveća fleka koja se ne skida. Na bilo čemu. Ona zakorjela. Osjećam se.. fuj. A nije bilo ništa. "Ništa" veliko.

Nemam snage pisati, odahnula sam kad sam rekla da je kraj. Ovaj put želim to, ovaj put mi je pao kamen sa srca.
I želim da mirujem. Da ne pišem, da se ne čujem, da nikog ne viđam. Želim pronaći sebe.
Ovo nek' mi bude..lekcija.

I lijepa. I ružna.
Lijepa zbog svih uspomena, a ružna zbog ovog večeras.

Neke stvari sebi ne opraštam. Neću sebi oprostiti večeras sebe i tebe.


Bilo. Prošlo. Nema više.
Definitivno.


06.08.2016.

dance on the rain.

I taman..kad pomisliš da je kraj..bude hebeno.
Ne znam šta i kako, al' on mene čuva. I to je meni..ne znaaam.
Koliko puta se večeras postavio tako, da meni bude fino, da  mi ne bude hladno, da ovo- da ono..
Stojali smo zagrljeni dok je kiša ubijala zajedno sa svom ostalom rajom. Zažmirila sam i digla glavu ka nebu, znajući da se ovo dešava, eto samo jednom in lajf.
Sljedeće što znam je da se krijemo od kiše, što se haman svađa sa ljudima da dođem sa njim na onaj natkriveni dio. Onako pokisli, daje mi svoju duksu, koja je evo na stolici i posmatram je. Mirišem je i posvuda je njegov miris.
Al' i pored toga svega, meni u glavi je bio kraj.
Sve dok se nismo našli u parku, vraćajući se kući, gdje me poljubio. Gdje sam uzvratila. Jer, njegove usne izazovu neku čudnu reakciju na meni..Nešto me prožme kroz svo tijelo i neki gud filing vlada u mojoj glavi.
Zaspala sam jedva, glava me boli. A i ne boljela me.. :)
I evo, probudih se, sjetih se njega i nešto me natjeralo da ustanem, istipkam ovo. Večeras nismo bili za priče. Sa njim se osjećam..još uvijek ne mogu definisati eto. Sve ću opisati al' osjećaj objasniti, nemerem.
Idem nazad za spavanje iako sam se raSbudila.
Nadam se da više neću tipkati ovdje.

05.08.2016.

Tonemo ili smo potonuli ?

Ne znam je li do mene, ali gledam tog čovjeka..i jedno veliko ne znam.
Ne znam šta osjećam, šta vidim, šta treba da radim..
 
Imala sam neku tremu, jel' to do toga što smo bili sam zajedničkim prijateljima ili ne..
Ćutala sam. Odgovarala sam kratko. Ćutali smo.
Jer, eto ne znam.
Ne da mi se ogadilo..nego, nešto čudno.
Zaista sam mislila riskirati, probati, dati šansu uprkos svemu.
Zaista o tome sam mislila i zaista sam htjela to.
Međutim, zadnja 2 dana..sve mi je palo u vodu, tako i ovo..
Možda ga samo prekrižim i pokušam zaboraviti na sve.
I sve što je nekad bilo, sve noći, šale, budaleštine..Apsolutno sve, kao da isparava iz mene.
Ili kao da tone. Na dno mog srca, tamo gdje je najtamnije.

Pričaću večeras sa njim..Ne znam jel' to samo do njega ili je i do mene..
Pitaću ga, da li to tonemo ili smo potonuli.
Da li ćemo plutati na površini i čekati nešto da presudi, iako već znamo da ćemo potonuti?

Ja mislim, da ovaj put, možda ja želim kraj.
Bez ikog sa strane, bez obzira na sve priče..
Moja želja..
Imam još dana, razmisliti ću. Skontati šta mi je i zbog čega mi je.
Al' mislim da je odlučeno.


03.08.2016.

💪


Neki ljudi znaju biti jako nezahvalni. Jako. Ali neka, ima Boga. I ima vremena, kad će sve doći na svoje ako Bog da.

ćutim..nešto me spopalo. Na provokacije, šale, svu naširoku priču- ćutim.

Sa nekim ljudima drugačije se ne može.

Danas kontam kako prošle godine nisam znala cijeniti uslov na vrijeme. Sad se patim jer nemam, ali neka, tako mi i treba..

Još nisam počela.. 😒

Lijepo je imati pozitivnu i svijetlu tačku u svom životu..Šteta što je svim drugim ljudima, ta moja tačka tako crna..

Sva sam u dijelovima, crnilu i u pinki svijetu. Ne znam ništa.

..meni je mrak i kad je dan, ja sam ti bona, nesretan.. 08.06.2016.

29.07.2016.

He is..

Vidjeti ga, pričati sa njim.. Aaa
Ovo je bilo prvi put da smo sjedili, da se nismo dodirnuli. Da smo se zezali i smijali, ozbiljno pričali.. Zabolio me današnji rastanak. Onako previše i dosad najviše. Ni zagrljaja niti ičega.
Samo pozdrav i otišao je.

I ova 2-3 sata mi je malo. Hoću još vremena sa njim. Hoću.

22.07.2016.

I sit by myself talking to the moon trying to get to you, in hopes you're on the other side talking to me too..

Zatvorim oči, jedna slika mi pred očima.. Ona koju sam uslikala očima..Ona najljepša, onu koju ne možeš izraditi. Ona koja postoji samo u mojoj glavi, u mom sjećanju..Eh kako sam to voljela, kako mi je to bio najdraži trenutak sa tobom, pored svega. Ta malena sitnica..Gledam te, ljubim te po obrazima gdje stignem, a ti..žmiriš. I onda ja stanem na tren, da uživam u tom trenutnku gledajući te..I onda ti otvoriš oči..pa ja nastavim dalje ljubiti, da opet zažmiriš..I onda se nasmijem i onda nisam htjela otkriti ti šta mi je tako smiješno i slatko. Rekla sam samo kako bi bilo lijepo da možemo očima slikati..Nakon nekoliko dana, smaknuo mi kosu sa lica, moja glava je bila u njegovim rukama i samo me posmatrao..Samo sam se smješkala. Rekao mi je "E kako bi bilo sad lijepo da možemo očima slikati, uslikao bih ovaj trenutak.."

Proći će, tješim se.
Ali nikada, nikada sebi neću oprostiti što nisam riskirala i vidjela šta će da bude..
"Proći će."

16.07.2016.

16.06.2016.

Obrisano je sve sto me veze za njega. Moji najludji i najljepsi dani, obrisala sam ih. Valjda sam mislila da cu obrisati i sjecanja, uspomene.. But.. Trudim se da be razmisljam, dosla sam kuci, skrecem misli. Trenutno razmisljam da je nepotrebno sve, da je raskid realan i moj dobar potez, da mi nije stalo i da ne zelim da se vucem sa njim. Danas, udje mi u misli precesto. Razmisljam o nama, o svemu sto smo bili za ovo kratko vrijeme. Malo mi fali. Ali jebiga, i dalje stojim pri toj da je ovako bolje. Nejse, ovo je nas datum. Na ovaj dan, rekla sam mu da ga ne zelim kao nekog sUkim cu se vuci po parkicima i ljubakati, pricati. Proslog 16tog, na nasem mjestu, onako zagrljeni stojimo i promatramo jedno drugo, pitao me je na onakav nacin, kakav sam oduvijek zeljela da me neko pita.. Wierd thing, i tu je potrefio.. "Da li zelis da sa mnom upolovis zajedno.." prekinula sam ga sa smijehom.. Prije 2 noci, opet je to spomenuo, a ja nikad zapamtiti recenicu do kraja..cujem samo to da zajedno uplovimo, kao da mi dalje nije bitno jer sa njim bih mogla sve. Nejse ponovo..zelim da se odmorim i da rijesim ostatak ispita, prije svega da obezbijedim uslov nekad u septembru ako Bog da. Bazirati se na sebe i nekad..nekad cu naletiti na srecu. I hope so. A djecak ce vjerujem, find a love of his life. Ipak, zasluzuje to zaista. :)

07.05.2016.

Budi tu još vek il' dva.




Poželim pisati, ali nemam o čemu.
I ono što mi imam, čuvam za sebe.
Ne bih voljela da nestane.

05.05.2016.

...

Kako mogu usrati sve. one more chance please!

29.04.2016.

Ne znam with people.

Odlučila sam šta hoću, pa odmah ostala sama do kraja života.
Dala sam i previše šansi. Ne trebam se opravdavati i to je to. Dovoljno sam bila 'lutka' na kojoj liječiš svoj ego.
T a p i j a .


Nadam se da ću otići na večeru spremljenu samo za mene. Stidljivko lepi:$
Šta bude- bude.

Skontala sam da previše odbojno pišem ljudima, da vide da neću ništa..A ja hej kontam ljudi čitaju misli.
Čejndž jorself grl, ju nid it.

20.04.2016.

level arounou

Sinoć sam imala čudnu noć. Prije nego što ću zaspati, sjetila sam se njega, kako smo jednom pisali i krenula sam na spavanje.
Uvijek bi bilo 'laku noć ♥'. On nije stavio srce, jer je to meni bilo, mo'š misliti važno. Zezala sam ga i pitala zašto nema večeras. Tu noć, kad sam već otišla spavati nakon nagovorenog 'laku noć ♥', poslao mi je poruku. Sva u srcima.
Eto, sinoć se toga sjetila, nasmijala se i zaspala.
Danas, šetam ovim gradom, gledam u jedno lice. I ono gleda u mene.
Trebalo mi je par sekundi da skontam ko je, da skontam da je to on.
Nasmijao se, i ja sam. Okrenuo se u onoj stolici prema meni, kao da hoće da stanem i da popričam.
Samo sam rekla 'ćao' i nasmiješila se. Dok se okretao u onoj stolici prema meni, nešto me pogodilo. U dušu. Ne znam šta.
Nisam ga prepoznala hej. A tako je dječiji sav.
Sekunde kao da su trajale godinama, ma cijelu vječnost.
I zaista, ne želim ga.
Al' evo, ne izlazi mi iz glave. Dovoljno sam zbunjena i bez njega..
Ma kao šlag na tortu.
Eh pajdo..

17.04.2016.

Pride..pride..priiiide.

Samo se pitam kako.. Hahaha  kako dođosmo do ovog' :D
Boli me ćuna koje nemam. 
Nek' i tebe boli ćuna isto.. koje nemaš :)

15.04.2016.

Sve sam umislila i sve je u mojoj glavi.

Mora da je to, drugo nema šta da bude.
ŠUK života!

14.04.2016.

A kad me pogledaš, u zemlju propadam. :$

I svaki put se opečem zaista. Čim krenem pričati nekome ili ovdje da pišem postove kako mi je lijepo, sve nestane. I ja neću.
Vjerujem u tu čudnu magiju ćutanja sreće. Ona se mora proživiti, o njoj se ne može pričati.
Odemo na level do neba pa se spustimo na level do dna.
Ako nije on, jesam ja..I obrnuto.
I kad mislim da je prestalo, tad je naljepše. I kad pomislim da ne može ljepše, bude bezveze. I ne usudim se misliti, samo znam da sam ova 2 dana, iako se nismo čuli..ja sam se sa njim napričala.
Hahaha kako, to nije bitno.
(Psihijatar mi prijeko potreban! :) )
Samo imam lijep filing u vezi njega, ništa više.
Step by step, de nauči se više luda glavo!





U tebi, u tebi duša i divljina..
U meni tuga i toplina.. ♥

20.03.2016.

👫

Neka i ovog datuma upamcenog. ♡

16.03.2016.

"I remember, we were walking up to strawberry swing.. I can't wait 'til the morning, wouldn't wanna change a thing.."

Kad pročitam postove koji nisu objavljeni ovdje, počnem se smijati.
Jer sve ono što sam mislila da me nikad neće proći..Prošlo je.
Ne spominjem te više i nemam razloga.
Jednom kad te prođe, nemaš potrebe da pričaš o tome, da se hvališ zaboravom (jer tad nisi prebolio..)
Ne sjećam se tačnog datuma, kraj februara, početak marta valjda..
Ostali smo nedorečeni naravno kao i svaki prethodni put..Ovog puta razlika je u tome što ja nemam šta da kažem. I ono što imam, vjerovatno već znaš.
Ja sam tačku stavila.
Niko ne može razumjeti naše zezancije i način naše priče. I ne treba mi da razumije, meni je bitno da sam ja kontala.
Kreten si, to si mi dokazao ono, mali milion puta.
Duša si, i to si mi dokazao manje puta..ali dovoljno da ne zaboravim.
Dijete si, dokazao i pokazao..I ostao. I uvijek ćeš biti.
Umori se čovjek od svega. Ja se umorila od tebe.
I ne razmišljam o tebi više.
I ne želim te više.
Kad budeš sam samcat, znati ćeš sve. Sve će ti biti jasno.
Možda već i jeste, ali znam da sam se borila za nekog ko se sekunde nije pokazao kad je trebalo.
Ko je bio tu, a ne da imaš osjećaj nego znaš, da će otići. Danas ili sutra, samo se pitaš.
Ovaj blog već zna šta si mi i ko si mi.
I neka si, drago mi je da jesi.
Neću poželjeti sreću ovaj put, ovo je samo baš onaj oproštajni post o tebi.
Sve je rečeno.
Ti si najbolji kad se od tebe ništa ne očekuje, ti si najbolji sebi kad si sam.
Ti guraš sve od sebe jer se bojiš. Ti nemaš strpljenja za mene, a ja sam izgubila svoje razumijevanje za tebe.
Trebalo mi je ovo pisanje sa tobom par mjeseci, neobavezno, da naglasim.
Trebalo mi je, jer znam da sam probala sve neke opcije i znam koja pali.
Vidiš..kad konačno od tebe ništa ne očekujem, ti bi htio nešto, pa makar i da se viđamo.
Ja sad ne bih.
Nije inat, nije strah, nego jednostavno..Za tebe sam oduvijek imala živce, strpljenje..
I prestala sam imati.
Bila sam tu kad si sve otjerao u 3 lepe, bila sam tu kad ti je bilo najgore, bila sam tu da te tješim i savjetujem, bila sam tu da me zajebavaš, da se smijemo i zezamo..
Ja znam da sam bila. I da sam nekada tamo u prošlom vremenu, i dalje mogla biti.
Sada znam da ne želim. I neću.

Sve je prestalo, a značiš mi na neki način. Da ti nešto bude, to bi me dotuklo, stalo mi je do tebe. Al' samo ne želim da ikad išta sa tobom imam.
Najbolji smo kad su zidine između nas.

Ne čekam te, jer nema više tebe onakvog kakvog sam te uvijek čekala.
Ni poruku, ni tebe.

Baki moj, samo mi se čuvaj.



 
14.02.2016.

12.02.'16

Željela sam da imam ovaj dan upisan i na ovom blogu.
Ne znam ni kako će ni šta će biti, samo znam da mi je tada bilo lijepo.
Da mi je drago jer sam konačno odlučila izaći sa nekim nakon njega.

Odbijala sam momke redom tj. više sam bježala od njih, čim je krenulo nešto ozbiljnije.
Niti jedan me nije dovoljno 'dotakao' da se meni da sa njim izaći.

I onda dođe neko, sa kim prvo ja želim izaći.
Ja to poželim prva.
I dočekam da me pozove i odemo.
A on..
On nema pojma šta je uspio, zaista nema.




Za neki novi početak, kojeg rado priželjkujem..
A ne mora ni da ga bude. :)

01.02.2016.

:)

Ovdje samo idu lijepi postovi, koje ne želim obrisati.
Koje želim da čitam jednog dana i da se smijem količini svojih gluposti.

Opet se osjećam kao dijete, čim zatvorim oči vidim tako savršeno sklopljen lik. Njegov, baš onakav kakav je bio.
I smijem se. I srce mi lupa. I noge klecaju. I stomak mi pun životinja, nakon toliko.

I kršim svoje pravilo i eto..pa šta bude.

Sad ona trema..I onda bacam mobitel brzinom svjetlosti.
I bacam se na krevet.
I čekam.
I onda dragost kad dobijem odgovor. (ako ga dobijem haha)


Eto, odoh za poslom.


Želim, zaista nakon svega, želim.
Ni svjestan nije.

Konačno neko novi.

Sretno mi.

08.01.2016.

To remember. ♥

Volim kad se potrefimo sve u društvu da nismo sjebane, da smo se taj dan veseljaci. Iako i kad je slučaj da je druga down, brzo i ona dođe sebi.

Ima nas 6.
Sa svakom sam dobra na poseban način, sa svakom pričam druge priče i teme, i sa svakom se slažem.


Danas smo bile nas 4. Provele se  nikad bolje.
Vidjela sam dio grada koji dosad nisam vidjela (jer važi za bad place, za mjesto širenja ljubavi, rećemo lijepo haha).

Cijeli grad ispred tebe, svijetla..noć.
Ja se zaljubila.

U sve.
I toliko mi je sve uljepšano, da eto.. odlučila sam napisati post na 'stari' blog, jer znam da ga neću brisati a želim da mi ostane u sjećanju ovaj dan.

DIVOTA od dana.

I još na to sve, jutros se presmijala poruci.
Evo sad se smijem.


I uživam u trenutku.
Ovom sada.

I sama sam, a imam tako divne osobe oko sebe.
Danas ih imam.
I nadam se da će uvijek biti ovako.

Negativu u mene ubacuje druga osoba od ovih 6.
Ponekad..al' preživim.


I da, zašto zašto zašto, osjetim svaki put nešto kad ga vidim?
A zauzet momak?
A drugog želim.
Ne kužim.


Diiivan dan briga me :D

03.01.2016.

Vidi, treći..vidi snijeg..vidi..

Probudih se, pogledah na prozor..i ono snijeg.
Obradovala sam se. I napadao je praavo.
Sve je bijelo.
Sve je prekrio snijeg, apsolutno sve.

Osjećam da gubim osjećaj i ne želim, ali ni ne trudim se da ga zadržim.

Onaj osjećaj kad znaš, da dok prekineš razgovor- da više nema.
I bila sam spremna i rekla sam laku noć prva.
I nema više.

I dragi mi je zbog svega što jesam i više se ne želim kajati zbog nečeg što nisam.
Tako je bolje.

Slagala bih kad bih rekla da me ova gore činjenica ne pogađa..slagala bih..
Ali, ne boli me..jer znala sam već sve unaprijed.

I konačno..konačno..
Mogu ići dalje.
I konačno ću pokušati. I biti vrntava. I raditi što hoću.

Dugo me držao osjećaj da sam njegova i da je moj.

Ali to su sve samo riječi.
A rekli smo, samo smo na riječima i jaki.
Oboje smo se složili.
Bar u nečemu.

Sve što sam mu napisala to sam i mislila.
I sve što sam mu poželjela zaista želim da tako bude.

Da njegova fucked soul bude prilična..
Jer on..nikada..apsolutno nikada neće znati- da mogu biti tu uz njega, tako sjebanog.
A kamoli 'normalnog'. I odustala sam od te ideje.

Jer ja 'normalna' postajem kao on.
NIje da ne želim, već mi ne paše.


Mogu sa njim pisati, kao da se ništa nije desilo..iako jeste..
Ali eto, mogu sa njim pisati o bilo čemu..Mogla bih i izaći sa njim..I zagrliti ga i poljubiti ga.
I ne vezati se. Ostati hladna.
Znam da bih mogla to, upravo sada znam.

Jer shvatila sam, da se nikad neće vezati za mene.
Za neku možda jeste davno ili će se tek vezati za neku..Znam da za mene neće.

A shvatila sam i da sam odustala od te ideje, da će od nas biti bešto 'normalno'.
Neću. Niti želim.

P.S. definiraj pojam normalno?


Bilo je lijepo dok je trajalo.

Ako počnem pisati o njemu..to su sjećanja.
Mislim,  blog mi o tome piše zadnjih godinu dana.
Sama sjećanja.

Došlo je vrijeme evo, da nemam koga spominjati više.
I to je sasvim okej, kad priznaš sebi- još je ljepše.

Kad me uhvati tuga, znam šta ću, jer preživjela sam hiljadu puta..


A ovaj osjećaj 'svejedno mi je' u meni, još nisam doživjela.
I apsolutno uživam u njemu. I ne želim ništa drugo, nego da ovo u meni potraje!

Neki dugi oproštajni post, uvijek na neke škakljive datume.
To smo znali samo on i ja. Hehe

Breath in, breath out.



Čim padne snijeg, ova pjesma je na playlisti.
Every fucking time.

Enjoooy! ^^

02.01.2016.

Priznaću ti da sam te, poželela.

I opet je kraj ovom svemu.


Aj nooouu.

01.01.2016.

Šta bi, šta bi :P

Prvi post u 2016.

Osjećam se lijepo. Eto to neka bude sve.

Nastavili smo poslije pisati i sve je čudno (a gdje i da ne bude, nakon svega) i drago mi je da smo koliko-toliko okej.

Ne želim ga na onaj način, kao prije. To sam shvatila i to mi je super saznanje.

Okrećem neke druge listove, ne zbog Nove i tih sranja..nego mnogo sam se promijenila.
Mnooogoo.

I znam da dijete koje sam bila ovom sada djetetu nije ni slično.
Ono prijašnje bi se možda sramilo ovog novog, ali uhvatilo me nešto kad me boli briga za sve.

I boli me briga.

Nadam se da će januar biti lijep.
Čim dođem gore, pravimo novi 30.12. je vrijedi ponoviti sve.
Baš sve.



Dragim bloggerima želim sve najljepše.
Da 2016ta bude bolja nego prethodna, da se više volimo, a da manje bježimo od ljubavi.

Ako postoji to huehue :D


Želim čitati sretne postove.
I pisati takve.
Vrijeme bi bilo.

31.12.2015.

Dozvola za ljubaaaF..

Evo me sjedim, dok prijateljica spava kao zaklana.
Prvo pijanstvo i sve što ide uz to,
poslala sam mu poruku u 00:00 i evo pisali smo do sada.

Predivna noć, a ne znam da li ću sutra pogledati sebe  u ogledalu i reći ,odlična si..

30.12.2015.

I rekla je - Habibiiii

Konačno sama u ovih par dana.
Sve me nervira, pa sam pokušala izbjegavati ljude..
Nisam baš uspjela.

Nervira me prijateljica, jer meni priča jednu priču, a radi druge stvari.
I kako da joj vjerujem? Povezala sam dosta stvari i pomišljami ja da ga je prevarila.
Ali briga me, ne petljam se.

Radite šta hoćete, osim mene.

Odlučila sam poslati poruku, bila ovdje, bila kod kuće.

Samo se bojim jedne stvari..
Da.. ima nekog a da ja to ne znam (a sumnjam u to nekako) i onda da sam ja glupan u tom svemu.

Ja ću to ispasti kako god da okreneš, ali ne želim da razmišljam o tome.

Šaljem i ćao.
Da znam da jesam, da znam da mogu mirno spavati..


Željica..Da mi se više nikad ne svidi konobar! ZAUZET!
Jer golema tuga je pogledati ga, a znaš da ima curu.

Haha

Odoh plakati, smijati se..

Hoću da ode ovo žensko u meni, da budem JA.
Ne mogu ja ovo nerviranje, ove priče, glumu, osmijeh, tugu, suze..

Ne mogu danas ništa!

E moj dostu, status na wpu ti je legendaran! Došlo mi da plačem kad sam pročitala.

P.S. najgluplje moguće pjesme se vrte najglasnije moguće!


Stariji postovi





<< 06/2017 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


"Pišem da bi postojao neki trag o mom postojanju .."



Favoriti

Strangers In The Night
Pravite me ponovo.
Princ of Perversia
Kao tempera kisa nebo oboji
neka lutko, uredu je...
There and back again
Florence
Zovem se Crvena
Bojis li se mraka
Hemija života
Mhm A-ha Oh Yeah Da-da
Don't be like the rest of them, darling
Gracias a la Vida
Daj neku novu igru, sve smo stare igrali.
Osećanja. O. Sećanja.
A dao si mi riječ, zakletvu i obećanje ..
Tražeći tebe među zvijezdama.
Apsolviram na sebi
Elegisanja Eglenisanja
Malo me ljubila. Malo ubila.
Moj si svemir, dišem kroz tvoje dodire.
Undisclosed desires
in case u didn't know...
I don't wanna miss a thing
Per aspera ad astra!
i will love you till the end of time
Miholjsko ljeto.
* bol jednog unutrašnjeg svemira
Panta Rei
Inalcanzable como estrella.
U najtišijim noćima,misli su najglasnije ツ
Sad ti drugi sviraju
Retour
You loved being the sun
Jedna ljubav, jedna sudbina.
Sunshine mixed with a little hurricane
Dnevnik jedne mene
pametna i luda.
hajde da se volimo (:
Benava.
Nema umiranja dok je tuge...
Život na ivici.
Osećaji...
I used to be normal
Pero moje duše
Golden hour
.. potraga za pravim ..
Zašto gavran liči na pisaći sto?
A kad promašiš ljubav..
I can be your whore.
više...


MOJI LINKOVI
















Slučajnih prolaznika

14258